new post

O,da imaš pravo
Za mnoge tvoje riječi
Shvaćajući ih doslovno
Nikad se nitko nije usudio reći...

Za ljubav koju si pružao na onaj grubi način
I svoje želje crtao na papiru od te iste ljubavi
Ne traži skrivene pouke
Nema ih
Zaboravi cvijete da postojiš ne brini se

Jer ja ću biti tu kad ti vjetar zapuše u lice
Kad ti svi listovi padnu u pakao
Okrenut će ti se sreća mali cijete,a ti ćeš rasti pos suncem

Ne traži skrivene pouke
Nema ih
Samo potpis znanja o tebi
Voljeti i biti voljen je jedino što znam o sebi

Neustrašiv si i tvoje oči sjaje
Jednom će netko primijetiti i tvoje blistave riječi
Kad shvate da imaš pravo
Izroni cvijete
Zašto si potonuo?
Koga vidiš tamo dolje,
Ja sam tvoje svjetlo i podignut ću te anđele
Tu si za mene da me braniš,a kad budeš padao
Bit ću uže koje će te povući na novu stranu života
Novu stranu ljubavi
Novu stranu svijeta
Novu stranu prijatelja
Izroni cvijete,ne plivaj u grubim riječima,nađi svoju riječ i stani na nju...
Ne traži skrivene pouke,nema ih...


Maloprije sam baš pretraživala net i nađoh ovu pjesmu koja me se baš dojmila...hmm...baš je sva u alegoriji...
A kod mene nema ništ novoga osim puuno učenja...haha...ali uživam jer ipak je ovo osmi razred koji mi bu vjecno ostal u sječanju...Evo to bilo sve za danas,ostavite koji komentar!
kissach

Prijateljstvo!

Još od malih nogu smo se družili s klincima u pješčaniku, u parku, trčali s nekim, dijelili igračke s nekim od naših vršnjaka. Onda su uslijedile duge igre s Barbikama i/ili autićima, a ubrzo je došla i škola, gdje smo stvarali prve prave prijatelje, od kojih će nam neki ostati za cijeli život.

Nakon godina igre i zafrkavanja, prijatelji nam postaju nešto više: osobe kojima ćemo reći što nam se događa, što nas muči, s kojima ćemo pričati baš o svemu. I takvi razgovori nam postanu jako važni.
Nije dobro orijentirati se samo na jedan mali krug ljudi – čovjek mora stalno širiti poznanstva i uvijek stvarati prijatelje. Jer onaj koji ih ima, sretan je. Naravno, postoji razlika između poznanika i prijatelja. Koliko puta sam rekla nešto o svojoj frendici iz susjednog razreda, koju zapravo slabo i poznajem i kad bih govorila o takvom odnosu, vjerojatno bih shvatila da je to više poznanstvo nego baš prijateljstvo.

Ali i takva poznanstva mogu se pretvoriti u prekrasna i duga prijateljstva. Normalno je da se ne može sa svakim koga znaš biti najbolji prijatelj za cijeli život. Danas je sve češće upoznavanje ljudi preko drugih, možda negdje vani ili čak i preko Interneta.
No, ono o čemu sam htjela pisati ovaj tekst je to što zapravo znači ono pravo, istinsko pijateljstvo.

Imate li takve prijatelje ili prijateljice kojima možete reći baš sve? Od toga kakvu pizzu volite, kakva vam je obitelj, tko vam se sviđa, pa do dubokoumnijih tema, a da budete sasvim sigurni da ta osoba to neće ismijavati ono što joj kažete, pa makar imala i drugačije stajalište, i da znate da ono što kažete u povjerenju ostaje zabetonirano između vas dvoje? Postoje osobe, prijatelji, kojih se sjetite i kad ste s nekim drugim i lijepo vam je, pa poželite da je i vaš prijatelj/ica s vama.

Super je imati takvog prijatelja kojem se uvijek možeš obratiti za pomoć, onaj za kojeg znaš da te neće odbiti i 'klipsa' s tobom svugdje, makar mu se i ne da, onaj kojeg možeš nazvati bez pretjeranog razmišljanja o tome hoće li te otkantati ili ne.

Imate li i osobu s kojom vam je uvijek ugodno? I onda kad subotom navečer idete van od glave do pete sređeni i onda kad ste bolesni, u pidžami i papučama? Želite li tu osobu upoznati sa svojim drugim prijateljima i učiniti ju dijelom svog života i u drugim područjima? Neki dijele prijateljstva prema onome što možeš raditi s tom osobom: s jednom frendicom izlaziš, s drugom se zezaš, trećoj plačeš na ramenu.

No, nije li super kad s nekom osobom možeš sve to, jer te ona jednostavno pozna i nije ti neugodno pred njom izreći najveću glupost na svijetu, a ni tugovati skupa s njom te kad ne moraš razmišljati o tome kako se ponašaš i kako bi se trebala ponašati, jednostavno možeš biti svoj! Naišla sam i na one koji se smatraju tvojim prijateljem samo onda kad te trebaju zbog nečega, a kad se meni događa nešto lijepo, vidi se njihova ljubomora.
Nakon ovog teksta shvaćam da sam sretna što imam takve prijatelje. A kad shvatimo što imamo, onda to treba cijeniti i čuvati. I opet ponavljam: prijatelji se stječu tijekom cijelog života. Treba čuvati ono što imamo, ali i stvarati novo, jer u ovom slučaju, prijatelja nikad nije previše!

Uvijek postoji izdaja u prijateljstvu, muško – žensko prijateljstvo u koje još uvijek vjerujem, kao i prolazne svađe, no to su posebne teme koje ostavljam i vama na razmišljanje, a i o njima možda u nekom od slijedećih tekstova. :)